logo

RADIO ANTIDRAMA I MMP „Maturanti Gimnaziji“

Učenici 4-2 odjeljenja Gimnazije na školskoj platformi su objavili radio antidramu „Takvi smo kakvi smo“. U toku drugog polugodišta na tekstu drame, koja je bila predviđena za takmičenje školskih drama u Danilovgradu, radili su učenici: Stefanija Brčić, Želimir Đujić i Dragan Pehar. Usljed vanrednih okolnosti, tekst drame je prilagođen radu na platformi, a učenik Stefan Lazarević ju je dopunio prezentacijom kroz koju je, u par scena, prikazan život ovog odjeljenja u toku prethodne četiri godine. Fotografijama koje su povremeno malo  pretvorene u karikature, video snimcima sa kotorskog bedema ili slikama maturanata koji se spremaju za ko zna dokad odloženo matursko veče, ispratili su svoje školovanje, projekte, rođendane i ekskurziju. Sem navedenih, u prilagođavanju drame direktno ili indirektno učestvuju: Miloš Kašćelan, Ivan Kašćelan, Jovana Delić, Uroš Čikić, Danilo Nikaljević I Lara Nikolić.

Za ovaj projekat, koji je u septembru planiran pod naslovom „Maturanti gimnaziji“, svoju kratku recenziju je dala i njihova profesorka Marija Jevtić.

„KAD ANTIJUNAK VODI...

Probudim se jutros u 5.40. Nema sna. Na RTCG1 i na ZEN TV vježbaju. Jedni u sobi, jedni kao pored mora. Mogla bih malo i da zeniram. Kao vježbam. Dvije-tri vježbice s ramenima, pa shvatim da mi je pretrupkavo odnogavanje desne preko lijeve i lijeve preko desne. Batalim. Bataljavam cio dan, jer me ove promjene vremena urnišu.

U 16.07: „Profesorka, mi smo se okupili...“ U 16.15: „Profesorka, mi smo svi tu...“ Uffff, zaboravila sam na probu na diskordu!

Pravo je čudo da su se svi okupili, jer nam od početka proba uvijek neko fali. Ili Danilo kosi, ili je Uroš obećao svojima da će da pođe s njima do sela da nešto završe, ili je Stefanija rano ustala za čas istorije pa se vratila u krevet i tako...

...ANTIDRAMA NASTAJE...

Grupa učenika 4-2 maturskog odjeljenja pravi predstavu „Čekajući Godoa“. Pred njima su studije medicine, glume ili kakve god požele. Vrata se otvaraju za reli trke, za nove ljubavi, nova druženja i za što god požele. Samo nikako da se dogovore ko će da igra koju ulogu, koji tekst treba da izgovore i nikako da umire svoje godine koje (kako je to rekao Andrić, kojeg trenutno obnavljaju za polaganje maturskog ispita) „biju čelom o uski udesni krug kao ptica o staklo“

...ALI TAKVI SMO KAKVI SMO!

Već se jedno vrijeme pitam kakav mi to svijet ostavljamo mladima. Od Mešinog: „Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više!“ došli smo do karantina (mada nikome nije jasno kako se zarazio) i do samoizolacija (akcenat je na SAMO jer su zaista svojevoljno prihvaćene). Zatvorili smo njihove plamenove u stanove, jer na terasu ne može da se izađe zbog prašine sa svudaokolnih gradilišta. Zatvorili smo njihove umove u platforme i vajbere i puštamo ih da čekaju  (trajni glagoli do odluke odgovornih instanci). Čekaju odloženi maturski ispit, čekaju odložene prijemne, čekaju otvaranje granica do susjednih država. A onda bi (sad još jedan problematičan glagol) trebalo da nastave da žive.

Eto, naučili su da peru ruke. Naučili su da nose maske. Uče da se socijalno distanciraju.

Idemo dalje, nova akcija!