Tokom četiri godine koje smo proveli u srednjoj medicinskoj školi obavljali smo praksu koja je bila jako bitan dio našeg školovanja. Odrađivali smo je u kotorskoj bolnici i tako obišli sva odjeljenja koja se tu nalaze.
Međutim, dogodila se jako prijatna promjena. Stigla nam je vijest o posjeti Domu starih u Risnu.Taj prijedlog nam je uputila profesorica Lidija Begović, jer bi nam to bilo korisno kao praksa za predmet koji ona predaje, Gerontologiju.
Cilj posjete bio je druženje sa korisnicima doma kroz različite radionice kao i upoznavanje sa načinom rada i organizacijom ustanove.
Dogovor našeg odjeljenja bio je da se podijelimo u grupe i da svaka grupa na kreativan način pripremi svoju radionicu.
Dakle, imali smo grupu pod nazivom ”Živa biblioteka” kojoj je za cilj bio da kroz razgovor sa učesnicima ove radionice otkrije zanimljiva poglavlja iz njihovih života. Sledeća grupa je bila zadužena za kreativne afinitete, gdje su učesnici uživali u slikanju, pravljenju skluptura od plastelina i bojanju.Treća grupa je igrala društvene igre uz koje su se bezbrižno smijali i povratili mladalački duh. Naredna grupa je kroz razne igre koje podstiču kognitivne funkcije i takmičarski duh, oraspoložila naše učesnike. Na kraju, grupa učenica odlučila je da umjesto radionica iskoristi svoje slastičarske sposobnosti i napravi raznorazne kolače koji su bez imalo sumnje obradovali sve.
Nakon radionica poslužili smo se i nastavili obilazak doma. Posjetili smo krilo za palijativnu njegu, gdje smo se upoznali sa načinom života i zbrinjavanja korisnika. Takođe smo obišli i prostoriju u kojoj se sprovode različite vrste terapijskih vježbi, kao i radni dio doma gdje se korisnici izražavaju kroz umjetnost. Važno je reći da najbitniji dio ovih radionica nijesu bile igre, već konverzacija sa ljudima iz doma kojima upravo toga najviše nedostaje.
Shvatili smo važnost poruke profesorice Lidije Begović – “Stariji su jednako važni kao i svi ostali i u sebi nose radost koju dijele sa nama.” Njihova toplina i dobrodošlica ostavili su snažan utisak. Svjesni smo koliko je međugeneracijska povezanost dragocjena jer su oni prošli iskustva koja teško možemo i da zamislimo. Iskrena radost u njihovim očima bila je dirljiva. Iz doma smo izašli sa važnim iskustvom koje će nam služiti u daljem radu i životu.
Zahvaljujemo se osoblju i korisnicima doma na srdačnom dočeku i divnom druženju uz nadu da ćemo uskoro biti ponovo njihovi gosti.
IVm ”Gimnazija Kotor”
