“Ako ne znate šta osjećate prema čovjeku, zatvorite oči i zamislite da ga nema”, da je ostao samo u svojim djelima, u dramama i kratkim pričama. Ima ga.
“Oni koji budu živjeli sto, dvjesta godina iza nas i kojima mi sada krčimo put, hoće li nas pomenuti kojom dobrom rječju?”
“Čovjek je obdaren razumom i stvaralačkom moći da bi umnožavao ono što mu je dato”, pa smo 29.januara proslavili Čehovljev 165 rođendan. Prvo filološko je postavljalo improvizovane scene, mazili su sliku Joninog konja na svesci, pretrkeljali su po ormarima i donijeli šešire, kačkete, široke šarene haljine, pa je bilo dovoljno da se samo malo zatvore oči i da vidimo neke davne ljude i krajeve. Čehovom viđeni a nama domaštani, takmičili su se ko je kupio skuplji klavir, ko je postigao viši položaj ili se sa sjetom sjećali davnih sankanja i prvih udvaranja.
Čehovljevi su likovi “živjeli od fatamorgana”, a ova naša “mlada šuma šumi” i uživa na rođendanu.
