Podgorica je tog petka, 21.novembra 2025.godine, bila obavijena onom poznatom kombinacijom ‒ blagom maglom, mirisom kafe iz svakog drugog kafića i užurbanim prolaznicima. Na vlažnom kolovozu jedan autobus je posebno privlačio pažnju. Bio je to autobus učenika Gimnazije Kotor (odjeljenje 3 fil, tri učenice 3-2, dvije učenice 2-1 i 2-2), koji su doputovali da pogledaju pozorišnu predstavu „Naličje” u CNP-u.
Predstava ostavlja jak utisak – scena postaje ogledalo u kojem prepoznajemo savremeno društvo zarobljeno u bespoštednom izrabljivačkom mehanizmu. Prljavo stečen novac i dug, koji raste, mrve čovjeka. Kroz likove i situacije osjeti se težina svakodnevnice. Ogoljene su sudbine ljudi koji sve teže žive, prikazan je urušeni sistem vrijednosti koji polako melje dostojanstvo čovjeka, naglašene su granice morala koje se svakim danom sve više zamagljuju.
Ipak, između tih mračnih prizora u kojima dominiraju zavisnost od psihoaktivnih supstanci, kocka kao način da se brzo dođe do materijalne moći, podvođenje mladih djevojaka, kroz igru glumaca probija tanka nit iščekivanja boljeg, vrijednijeg postojanja, i ta nit kao da poziva gledaoce da se probude i shvate da su, svjesno ili nesvjesno, i oni dio tog “lažno-sigurnog svijeta”. Nakon posljednje scene, postalo nam je jasno: predstava je upozorenje, poziv na reakciju jer je u njoj otkriveno ogledalo ružne stvarnosti, naše stvarnosti. Tu spoznaju ne smijemo ignorisati.
Naličje je u stvari pravo lice naših života.
Komentari scena nisu prestajali sve do Kotora – svako je imao svoje viđenje I argumentivano iznosio svoj stav o odgledanom djelu.
Iako je dan bio dug, nije se moglo sakriti zadovoljstvo što se odmah nakon nastave krenulo za Podgoricu baš zbog ove predstave reditelja Borisa Liješevića.
Učenike je pratila prof.Ljiljana Čolan.
Marta Borović 3 fil