”Jedan svijet, mnoštvo lica – Kotor i Užice”

Kada se upoznajemo sa kulturama različitim od naše mi dodajemo barem jednan novi list u knjigu vlastite ličnosti. Superschools projektom ”Jedan svijet, mnoštvo lica – Kotor i Užice” svako je od nas unio više njih, a opet, ostavio dovoljno mjesta za još mnogo novih strana.

’Superškole’’ su program školske razmjene na Zapadnom Balkanu koji ima za cilj da podrži procese izgradnje mira i pomirenja i interkulturalnog učenja i dijaloga između škola, učenika i njihovih zajednica. Ovaj program je dio multidonorskog projekta „Program školske razmjene na Zapadnom Balkanu“ koji zajednički finansiraju Evropska unija i njemačko Savezno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ), a sprovode Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) i Regionalni ured za saradnju mladih (RYCO). O RYCO-u RYCO je međuvladina organizacija koja podržava i unapređuje regionalnu i multikulturalnu saradnju mladih na Zapadnom Balkanu. Programi RYCO-a usmjereni su na stvaranje mogućnosti za uključivanje mladih u aktivnosti koje doprinose međusobnom razumjevanju i pomirenju u građanskom, društvenom, obrazovnom, kulturnom i sportskom domenu. RYCO inicira i učestvuje u kreiranju politika i zalaže se za reforme. Takođe, podržava razvoj političkog i društvenog okruženja koje osnažuje i olakšava razmjenu mladih.

Gimnazija Kotor pronašla je partnera u Užičkoj gimnaziji i ugostila učenike/ce i profesorice ove škole tokom jedne od najdinamičnijih nedjelja u godišnjem ciklusu grada – vremenu Tradicionalnog kotorskog karnevala.

Prvoga dana smo u amfiteatru kotorske gimnazije nestrpljivoiščekivali buduće prijatelje, odlučni da budemo što bolji domaćini i da na što ljepši način prikažemo ono što Kotor krije iza površine i ono što se ne može čuti u pričama turističkih vodiča. Kada smo se svi okupili, uronili smo u radionicuupoznavanja. Kroz različite igre upoznavali smo ne samo jedni druge, već i sebe same, dobivši priliku da se slobodno i kreativno predstavimo i pronađemo nekoga nama sličnog. Poslije toga, učenici iz Užica imali su priliku da obiđu našu školu i uporede je sa svojom. Ovo je predstavljalo pravi duhrazmjene jer su se kroz ovaj “đir” upoznali i sa raznim profesorima i učenicima i imali prilike da razmjene iskustva. Prva zajednička šetnja pored mora do grada, gdje smo imali ručak, još nas je više zbližila, odmorila i navela na razmišljanje o tome kako zamišljamo sljedećih par dana. Nakon ručka pošli smo do crkve Sv. Pavla koja plijeni svojom romaničkom ljepotom, a posebnu je vrstu čarolije dobila nakon priča koje smo čuli i ispričali u njoj. Uz druženje kroz radionice, razgovoro emocijama i utiscima, zaključili smo prvi dan. Neki su nastavili druženje uz kafu pored mora, a neki ipak pošli da se odmore jer nam je to zaista bilo potrebno.

Jedna od prvih asocijacija na Kotor svima bi bila more. Samim tim i Institut za biologiju mora i njegov akavarijum takođe imaju veliki značaj. Upravo stoga, naš drugi dan počeo je na baš na ovoj lokaciji. Slušali smo priče o istraživanju Bokokotorskogzaliva i nacrtali malo drugačiju sliku njega u svojoj glavi. Zatim smo imali priliku da “vizitamo” ribe u akvarijumu što je zaista bio jedinstveni obilazak. Šetajući ka Starom gradu pripremali smo se za nesvakidašnje predavanje i turu koju su organizovaliučenici kotorske gimnazije – Jan, Jovan i Đuro. Slušali smo o tajnama i istoriji kakve nemamo prilike da čujemo svaki dan i zahvalni smo našim drugarima na tome. Poslije ovoga uslijedila je pauza za ručak na kojoj se razmijene najbolje priče i čuju najsnažniji utisci, a nakon toga smo u crkvi Sv. Pavla počeli sa izradom karnevalskih maski. U tome nam je neizmjernu pomoć pružila gradska institucija Muzeji Kotor, koja nam je omogućila besplatne i profesionalno vođene ture kroz njihove jedinice – Galeriju Solidarnosti, Rimske mozaike u Risnu, Muzej grada Perasta i našu ”meeting point” – desakralizovanu crkvu Sv .Pavla u kojoj smo nekoliko dana za redom radili na maskama koje ćemo nositi na karnevalu, a koje su predstavljale neki od skrivenih aspekata ličnosti svakog od nas. Naziv naše grupne maske bio je ujedno i naziv projekta – ”Jedan svijet – mnoštvo lica”. Tradicionalni kotorski karneval, sa istorijom od praktično pola milenijuma, predstavlja jedan od najprepoznatljivijih pečata grada. Višednevne radionice pravljenja maski vodila je akademska slikarka Ana Zarubica, koja je vještinu izrade karnevalskih maski savladala u Veneciji. Nakon ovog kreativnog kutka prepričavali smo utiske i proveli ostatak dana upoznajući grad i jedni druge.

Petak započinjemo u odjeljenju drugog razreda filološke gimnazije – prve generacije ovog specijalističkog gimnazijskog smjera u našoj školi, gdje smo slušali o tajnama Njegoša i Boke i i otkrivali sličnosti između Njegoševog pogleda na Boku i našeg vlastitog.

Put nas je dalje vodio u amfiteatar škole gdje smo se bliže upoznali sa nematerijalnom kulturnom baštinom Dobrote i Boke, krenuvši od samog koncepta nematerijalne kulturne baštine i različitih zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara sa područja Kotora i Boke, poput Bokeške noći, kola Bokeškemornarice, Dobrotske torte, kao i legendi vezanih za ovo područje koje je sa nama podijelila Simona. Slušali smo i o Slavjanskoj čitaonici, mjestu sa kog se širila i kroz koje se obnavljala narodna kultura, o čemu nam je govorio Vuk; zatim o Dobrotskoj čipci – drevnoj vještini čipke na iglu čiju smo izradu imali prilike da ispratimo prethodnih dana na radionicama koje Muzeji Kotor redovito organizuju u Galeriji Solidarnosti u Starom gradu, o čemu nam je govorila Tamara; kao i obokeškom dijalektu čije su osobenosti sa nama podijelili Aleks, Jan, Ena i Vigor, što je posebno zabavilo naše goste. Isćakulalismo se i guštali putem ka gradu gdje nas je sačekala čuvena Dobrotska torta koju je prema tradicionalnom receptu napravila Kotoranka Dolores Fabian Gašler. Kroz ovu smo degustaciju na najslađi način ušli u taj kotorski duh i bili spremni da nastavimo sa pravljenjem maski.

Subota nam je počela veoma uzbudljivo, obzirom na to da smo bili u posjeti Pomorskom muzeju Crne Gore. Sjajan vodičmuzeja, Miljan Živković, uveo nas je u ključne momente kotorske istorije ispričane kroz bronzane pripovjesti Lipovčevih reljefa u holu muzeja. O Bokeškoj mornarici, u prostoriji muzeja posvećenoj ovoj bratovštini, opet su nam govorili Jan, Jovan i Đuro, a iz njihovih smo priča i mi Kotorani imali priliku da saznamo nešto novo. Karnevalske maske, Bokeška mornarica i Pomorski muzej – sve više i više ulazimo u kotorski duh, a popodnevni obilazak rimskih mozaika u Risnu i Perasta u ”zlatni sat” predstavljao je zenit posjete i upoznavanja Kotora.

Pa ipak, vrhunac je tek slijedio. Završni dan – nedjelja, dan karnevala i dan kada cijeli Kotor stane i okupi se na jednommjestu i sa jednom idejom – Kotorani FEŠTAJU. Napravili su Krnja – gigantsku karnevalsku lutku koja personifikuje sva zla i nedaće koje su u protekloj godini ojadile grad – komunitadikotorsku. Skupa sa našim drugarima iz Užica čitamo ”Karampanu”, pratimo optužnicu, odbranu i presudu Slamnog suda i čekamo da na Maceu bude spaljen vinovnik svih muka kojie su u ”pasanoj godini” izmučile grad. Kada se ugasio plamen i slegao dim spaljenog zločinca, skupa smo feštali do kasno u noć, radujući se unaprijed narednom susretu u Užicukrajem aprila.

Marta Borović