Učenici prvog razreda, filološko odjeljenje Gimnazije Kotor, posjetili su Njegoševu školu, Andrićevu kuću, tvrđavu Forte Mare i Kanli kulu u Herceg Novom, 26.septembra 2023.godine.
JU Herceg fest iz Herceg Novog pripremio je poseban program za učenike koji obuhvata posjetu ovih lokaliteta.
Radoznali učenici prvo su uživali u pogledima sa novskih tvrđava. Zanesene poglede na pučinu pratio je glas iskusnog vodiča, koji je podsjetio posjetioce na značajne podatke iz istorije Herceg Novog. Značenje naziva tvrđava je početak priče o burnoj prošlosti ovog grada koji je bio izazov velikim silama.
Krvava tvrđava (Kanli kula), je bila zamak, ali i odbrambena tvrđava, a u vrijeme vladavine Otomanskog carstva i zatvor u kojem su ubijani i mučeni mnogi borci za slobodu. Prvo pominjanje tvrđave se pojavilo u putopisu Evlije Čelebije u 17.vijeku. U zatvorima se nalaze zapisi zatvorenika, ali i crteži krsta, ribe kao simboli vjere, zatim crtice kojima su odbrojavani zatvorski dani… Ti tragovi ljudskih ruku kao da su predodredili ovo mjesto za buduću pozornicu, muzej na otvorenom, ljetnji amfiteatar na kojem se danas izvode mnogi kulturno – umjetnički programi.
Austrijanci su napravili kapiju na južnom zidu, tako da se kraćim putem moglo ući do glavne kule i uživati u srednjovjekovnoj arhitekturi. Postoji i tajni put do tvrđave Forte Mare (tvrđave od mora), ali naši učenici se nisu spustili njime, već ulicom Sima Matavulja, tragovima svih onih koji su dolazili do novske pijace, pridružili se novom svijetu u starom Rozopeku, “prezuli cipele” i uputili se na pazar prošlih vremena, u još jednu priču iz istorije, vjerujući da će im prisjećanje na konjske potkovice donijeti sreću i zadovoljiti radoznalost.
Na putu ka tvrđavi, kao znak pored puta pojavila nam se kultna Knjižara So u kojoj nas je širokim osmijehom zagrlila Viktorija Malović, supruga pisca Nikole Malovića. Ko umije lijepo govoriti, taj može svijet sagraditi, pisala je Isidora Sekulić, a Viktorija nas je podsjetila na tu prekrasnu građevinu od dobrih riječi i čistih emocija.
Tako osnaženi ljepotom krenuli smo ka tvrđavi Forte Mare. Ova građevina je izgrađena između 14.i 17.vijeka, a predstavljala je ranu formaciju grada koji je osnovao Tvrtko I Kotromanić, čiju bistu smo vidjeli u neposrednoj blizini gradske luke. Tvrđava je izgrađena na kamenu iznad šetališta, unutar zidina je prolaz koji vodi do vrha tvrđave. U njenom podnožju se nalazio izvor koji su osvajači isušili 1687.godine, ostavili grad bez pijaće vode i lakše ga osvojili.
Pogled nam je krenuo ka horizontu, do čuvene Mamule, ali i dalje…
Padine Orjena su nas okrenule ponovo ka Herceg Novom. Na tvrđavi Španjola se ponosno vijorila zastava. Krenuli smo ka Belavisti i našli se pored prekrasne crkve Svetog Arhangela Mihaila. Radovi slikara Uroša Predića na ikonostasu crkve, bijeli mermer donesen iz Sijene u oltarskom dijelu, ponovo su potvrdili ljepotu spajanja i shvatili smo da je na ovom trgu “sve”, i biblioteka, i gradska galerija i arhiv…
Kroz stepenasti prolaz ispod sat kule spustili smo se ka glavnom trgu…Predahnuli u Gradskoj kafani, i uputili se ka kući našeg velikog pisca, nobelovca Iva Andrića. Čuli smo priču o njegovom životu, njegovoj diplomatskoj misiji, njegovom književnom opusu…Njegove misli krase ovu građevinu iznutra, a u kući se osjeća snaga ljubavi Andrića i njegove životne saputnice Milice, zbog koje je i kupio ovaj prostor od materijalnih sredstava dobijenih uz Nobelovu nagradu. Sjedali smo u Andrićevom dnevnom boravku, diplomatskom kabinetu – svečanoj Sali sadašnjeg gradonačelnika. Andrićeva fotografija na zidu, pored ćuprije na Drini, podsjetila nas je da je ponovo sve u vezi, i da se stapaju sadašnjost i prošlost sa budućim, da su najbolji neimari koji svoje kule grade od onoga što im je najmilije, a da je pogled od million švedskih kruna najljepši poklon Andrićevoj Milici.
Raskošna priroda vrta, mirisi lavande ispratili su nas iz ovog prostora….
Malo niže niz ulicu ušli smo u Njegoševu školu, i susreli se, u priči kustoskinje, sa tim naočitim učenikom koji je na Toploj od kaluđera Josifa Tropovića dobijao savjete kako da nosi tešku i odgovornu životnu ulogu. Nije lako bilo vladiki i vladaru Crne Gore, Petru II Petroviću Njegošu, ali je na samom početku svog školovanja, mudrošću svoga strica Svetog Petra Cetinjskog, došavši u Herceg Novi, upoznao vrijednost svoje jezičke tradicije, učio italijanski jezik i račun…i stasavao u velikog književnika čiji mikrokosmos nije ostao začauren, nego kroz njegova djela živi u svakome od nas.
Sjedali smo u drvenim klupama, pokušavali da čitamo iz Njegoševog bukvara, divili se krstu grofa Save Vladislavljevića…i poželjeli da se još jednom vratimo ovim divnim mjestima, i divnim ljudima, čija nas je snaga riječi vodila kroz jedan vedar i radostan septembarski dan.
Ljiljana Čolan, prof.
