( Stručna ekskurzija učenika Gimnazije Kotor na 67. međunarodni sajam knjiga u Beogradu, oktobar 2024.godine)
Kultura gradova predstavljena je bojama kojima oni zrače, a koje se pomiješaju sa našim ličnim nijansama kada smo u njima. Beograd nam je dao mogućnost da isprobamo svaku boju sa velike palete koju držimo u sopstvenim rukama. Za mene, Beograd predstavlja grad koji je spreman da postane svačiji dom, pa ga tako i ja smatram svojim zavičajem bića, i bojim ga svojim bojama.
Putovanje cijelog odjeljenja drugog razreda filološke gimnazije, šest učenika trećeg razreda opšte gimnazije, šest učenika drugog razreda ekonomskog smjera naše škole i četiri profesora započelo je u večernjim časovima 23. oktobra. Vožnja autobusom, za koju sam mislila da će biti duga i naporna, prošla je lako i zabavno. Bila je to uvertira za ono što tek slijedi. Kada smo ujutru stigli na Sajam knjiga ispred nas se nalazio poseban svijet koji smo bili spremni da otkrijemo. U tom svijetu knjiga, nekima je bilo lako, a nekima teško da se pronađu. Ali bilo je izazovno i snažno bojanje u pitanju. U atmosferi u kojoj je “reč slobodna”, a u kojoj knjige žive jedan poseban život, tražili smo svoje omiljene pisce, upoznali se sa aktuelnim dešavanjima iz svijeta književnosti i obogatili svoje kućne biblioteke novim knjigama. Kupovali smo i stručnu literature iz matematike, fizike, informatike, stranih jezika, biologije… Zastajali smo ispred sala nazvanih po imenima poznatih pisaca (“Ivo Andrić”, Borislav Pekić”, “Vasko Popa”, “Jovan Jovanović Zmaj”) u kojima se razgovaralo o književnosti, o nauci, o kulturi uopšte. Slušali smo poznate kulturne i javne radnike kako brane palate od riječi, i bili ponosni što smo i mi postali dio tih građevina, makar na tren.
Nakon ove posjete, imali smo mogućnost da otkrijemo i ostale tajne magičnog Beograda. Svako od nas dao je mogućnost ovom prostoru da ga oduševi, i smatram da je to i uspio. Ostvarili smo se u jednom sada i jednom ovdje, i bili radosni zbog toga.
Drugog dana boravka posjetili smo Hram Svetog Save, po mom mišljenju najljepšu i najveću pravoslavnu građevinu regiona. Ono što me je ostavilo bez daha u ovom hramu je kripta. Kada smo se stepenicama spuštali u nju, osjećali smo neku posebnu vrstu energije koja preovladava, i sva negativnost nestajala je iz naših tijela. Kao da se svako od nas ponovo rodio iz pepela, kao ptica Feniks, na mjestu gdje su spaljene mošti Svetog Save.
U neposrednom okruženju Hrama nalazi se najveća biblioteka u Srbiji, Narodna biblioteka. Ova građevina predstavlja pravi prostor za uživanje i odmor uz knjigu, koji nam je često potreban. Sklonili smo se u njenom predvorju, u izložbi “Između stvarnosti i mašte”, dovoljno da osjetimo miris starih i novih knjiga, i shvatimo njihovu neprocjenjivu vrijednost.
Nastavili smo dalje obilazak, putem svjetlosti. Krenuli smo ka muzeju Nikole Tesle. Imali smo priliku da naučimo dosta toga o velikom naučniku, gledajući dokumentarni film o njegovom životu, koji je stvarno bio vanvremenski. Mogli smo da vidimo njegove lične stvari što je velika privilegija. Takođe, mogli smo da isprobamo razne sprave, napravljene po njegovim nacrtima. Poklonili smo se urni (u obliku sfere) sa njegovim posmrtnim ostacima, koji su prenijeti iz Njujorka u Beograd 1957.godine. Vidjeli smo i četiri odlivka Tesline posmrtne maske, i povezali tu sliku sa poznatom knjigom “Tesla, portret među maskama”, Vlade Pištala. Analogija je moćno sredstvo ljudskog uma, svjedočio je i naš veliki naučnik.
Obasjani ponosom što smo Teslini sunarodnici, uputili smo se prema Univerzitetskoj biblioteci Beograda. Tamo smo, uz prijatnu dobrodošlicu, slušali priču o tome kako su se nekada prepisivale knjige. Mislim da je izložba “Južnoslovenski pisari i skriptorijumi iz XIV vijeka”, probudila svijest u svima nama o značaju umnožavanja knjiga, jer smo saznali koje su vještine nekada bile potrebne za to. Svaka knjiga sastojala se od nekoliko manjih knjiga koje su bile ručno prepisivane i numerisane brojevima. Svaki prepisivač je imao svoj poseban rukopis po kome je bio prepoznatljiv. Ta posebnost je bitna boja u našem iskustvu.
Nakon posjete Univerzitetskoj biblioteci “Svetozar Marković”, imali smo slobodno vrijeme da saberemo dotadašnje utiske i otkrijemo još neku sliku Beograda.
Pozorišta u Beogradu imaju posebnu paletu boja kojima se stvaraju čudesne slike doživljaja. Drago mi je da smo imali priliku da posjetimo jedno od njih. Osjetili smo magiju Pozorišta na Terazijama, uz mjuzikl “Sa druge strane jastuka”. Zvuci poznatih Bajaginih kompozicija odzvanjali su nam u ušima i u nekadašnjoj poznatoj kafani “Ruski car”, koja se nalazi na početku čuvene Knez Mihajlove ulice. Tu smo večerali i družili se, nakon predstave. Bilo je ovo jedno nezaboravno veče.
Sljedećeg jutra nastavili smo da bojimo stvarnost obilaskom Saborne crkve, koja predstavlja jedno od obilježja Beograda, ne samo zbog ljepote, i unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, već i zbog toga što se ovdje nalaze spomenici dvojice velikana, Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića. Održali smo ogledni čas o njima, i njima u čast. Ponosno smo sjedali u porti crkve obasjani svjetlošću “grobova besmrtnog života”. I velikog Njegoša dovedosmo među nas to jutro.
Malo zatim, kafeterija u Kralja Petra ulici odjekivala je od naših razdraganih glasova, razmenjivali smo utiske, doživljaje, mišljenja…
Preostali dio dana proveli smo u šetnji, kupovini, imali smo slobodno vrijeme da se oprostimo od Beograda i da još malo uživamo u njemu. U večernjim satima smo krenuli nazad za Kotor, ispunjeni i srećni zbog jednog divnog iskustva, putovanja koje je zaista bilo čin kulture.
Beograd nam je dao priliku da vidimo i osjetimo skrivene čarolije jedne evropske metropole, ali i da oslušnemo sebe u njemu, da obojimo svoje doživljaje posebnim nijansama ovog velikog grada.
Zahvaljujemo svima koji su nam pomogli da realizujemo ovu stručnu ekskurziju.
A mi? “Tu smo.I jesmo!” Spremni za dalja putovanja.
Marta Borović II fil
