U sklopu dodatne nastave iz predmeta Književnost, učenici 1. filoškog odjeljenja, 10. XII 2025, proveli su dva školska časa razgledajući izložbu posvećenu velikom piscu Danilu Kišu i razgovarali o njegovim djelima sa autorkom izložbe Marijom Starčević i prof. Sonjom Golub-Klenak.
Izložba Ex voto (Zavjet) Danilu Kišu (1935-1989) postavljena je u Kulturnom centru „Nikola Đurković“, povodom 90 godina od njegovog rođenja, a svoje utiske i iskustva zabilježile su učenice Marija Radonjić i Andrijana Radović.
„U Staklenoj galeriji odgledali smo izložbu koja je postavljena kao životni put Danila Kiša od 1935.godine, do njegove smrti 1989, ali i dalje, jer je riječ ovog književnog stvaraoca ostala da odjekuje i nakon njegovog fizičkog odlaska.
Kišova djela govore i o samom piscu, a mi mladi čitaoci, pokušali smo da razumijemo složenost vremena u kojem je on živio.
Nama, učenicima prvog razreda, su bili poznati odlomci iz romana „Rani jadi“ koji govore o teškom djetinjstvu dječaka tokom Drugog svjetskog rata, kome je otac bio Jevrejin. Hitler je progonio Jevreje, i oni su najviše stradali u logorima, tako da je jedan veliki simbol Kišove proze logor Aušvic. Mirise, boje i zvuke Kišovog djetinjstva, osjetili smo dok smo čitali roman, a na izložbi smo se susreli sa dokumentarnom građom koja je potvrdila da je Kiš u svom djelu spajao činjenice i maštu. Druga dva romana koja čine „porodični ciklus“ („Bašta, pepeo“ i „Peščanik“) takođe su prikazana na izložbi.
Na mene je ostavio jak utisak primjerak Konduktera (najdragocjenijeg nasljeđa njegovog oca), koji je bio izložen na posebnom mjestu u prizemlju galerije.
Trag pisane riječi i njen značaj pojačava rukopis Kišove poeme „Mansarda“, koji je izložen paralelno sa očevim „Redom vožnje“.
Iako ne izgleda tako na osnovu ovih izloženih predmeta, Kiš je upravo od oca naslijedio osjećaj za maštu, a od majke, porijeklom sa Cetinja, osjećaj za realnost.
Navedena su i ostala Kišova djela kojima je on označio početak naše postmoderne književnosti. Njegov boravak u Francuskoj umnogome je doprinio ovom važnom književnom iskoraku. Iz porodične traume, Kiš je razvio priču o traumi 20. vijeka u djelima „Grobnica za Borisa Davidoviča“, „ Čas anatomije“ i „Enciklopedija mrtvih“.
Kiš je mnogo putovao. Jedan njegov boravak u Kotoru, zabilježen u njegovom djelu „Lauta i ožiljci“, izložen je i mami naslovom „The magical place“. Kotor kao magično mjesto treba posmatrati kao „božansku perspektivu“, a iz nje susret elemenata vazduha, zemlje, vode.
Odgledali smo film u kojem smo čuli glas Danila Kiša. Njegovi intervjui i intervjui ljudi koji su ga poznavali otkrivaju obrazovanog i veoma senzibilnog pisca, koji je shvatio da je „književnost najviši oblik svjedočenja, a jezik jedini sigurni dom za sve one kojima je istorija razorila svaki drugi“ (riječi su autorke izložbe Marije Starčević).
Fotografije Danila Kiša uspješno dočaravaju, ne samo faze njegovog života i stvaranja, nego i ekspresiju njegovog lika koja nekada govori više od riječi.“
Marija Radonjić
„Izložbu koja nosi naziv EX VOTO Danilu Kišu (1935–1989), postavili su Marija Starčević i Vojislav Bulatović. Na samom početku dočekala nas je autorka postavke koja nas je kroz razgovor i objašnjenja uvela u Kišov svijet i pomogla nam da njegov život i književnost sagledamo na drugačiji način.
Postavka izložbe je osmišljena kao putovanje kroz život Danila Kiša, sastavljeno od fragmenata, odlomaka i tragova, slično njegovim djelima. Tek kada se svi ti dijelovi povežu, pred posjetiocima se otkriva snažna priča o sjećanju, identitetu, istrajnosti i dosljednosti. Na izložbi smo imali priliku da vidimo fotografije iz Kišovog privatnog života, porodične dokumente, rukopise, pisma, nagrade, kao i citate iz njegovih intervjua, eseja i književnih djela.
Dok sam posmatrala izložene predmete i čitala Kišove riječi, osjetila sam tišinu i ozbiljnost njegove ličnosti, ali i veliku tugu i osjetljivost koja se provlači kroz njegov život i stvaralaštvo. Danilo Kiš mi se predstavio kao pisac koji je neprestano tragao za istinom, sopstvenim identitetom i smislom, ne bojeći se da bude drugačiji i dosljedan sebi. Posebno me je dirnula njegova misao da su knjige piščeva lična i porodična arhiva, jer se kroz nju jasno vidi koliko su njegova djela prožeta ličnim iskustvom i emocijama.
Tokom posjete sam osjetila poštovanje prema Kišu kao čovjeku i piscu, ali i bliskost, jer su teme kojima se bavio i danas aktuelne. Njegova hrabrost da piše iskreno, čak i onda kada je to bilo teško, ostavila je snažan utisak na mene i navela me da razmišljam o ulozi pisca u društvu, ali i o snazi riječi uopšte.
Ova posjeta mi je pomogla da Danila Kiša ne doživim samo kao ime iz udžbenika, već kao stvarnu, složenu i duboko emotivnu ličnost, čiji se unutrašnji svijet jasno osjeća kroz sve što je ostavio iza sebe. Izložba me je motivisala da u budućnosti čitam njegova djela pažljivije i sa više razumijevanja.
Izložba će biti otvorena do kraja februara 2026. godine, a ulaz je slobodan, zbog čega bih je toplo preporučila svim učenicima i ljubiteljima književnosti. Smatram da ova izložba pruža jedinstvenu priliku da se književnost doživi na ličan, emotivan i nezaboravan način.“
Andrijana Radović