Još jedna generacija kotorskih maturanata proslavila je završetak svog školovanja u instituciji koja baštini tradicionalne vrijednosti još od XIII vijeka, a spaja ih sa modernim tokovima obrazovanja.
Ovu školsku godinu završila su tri gimnazijska odjeljenja, jedno odjeljenje ekonomskog smjera i jedno medicine.
4-1, odjeljenski starješina Ljiljana Čolan
1. Staša Bajković
2. Vuk Brnović
3. Nikola Bulajić
4. Sara Dragović
5. Ivana Đaković
6. Anđela Đurašević
7. Anđela Ivanović
8. Bogdan Kalović
9. Martina Konatar
10. Marija Martinović
11. Irina Mijanović
12. Iva Moškov
13. Rastko Penić
14. Ognjen Perović
15. Sandra Perović
16. Elena Petrović
17. Marko Petrović
18. Dušan Pićan
19. Katarina Radojičić
20. Vasilije Radonjić
21.Mia Radonjić
22. Ina Radulović
23. Josip Reichel
24. Sara Šarić
25.Darija Vukašinović
26.Nikola Vukčević
27. Danijela Žugić
4-2, odjeljenski starješina Tatjana Zambata
- Irina Boljević
- Lea Brkuljan
- Andrija Daković
- Andrija Drašković
- Andrea Đorđević
- Anja Đukanović
- Nera Franović
- Lorena Janković
- Ksenija Jovović
- Matija Jovanov
- Robert Kondanari
- Luka Lakčević
- Marija Miković
- Matija Nikaljević
- Neđeljka Otašević
- Maksim Pavićević
- Zoran Popović
- Danila Praščević
- Andrea Šubert
- Mia Vuksanović
- Nikola Vukšić
- Daniil Zakoyan
Odjeljenje 4-3, odjeljenjski starešina Marija Jevtić
- Aprcović Mia
- Bećir Irina
- Bijelić Antonija
- Borozan Staša
- Bubanja Anđela
- Bulajić Jakov
- Čolo Đorđa
- Đurović Balša
- Guveljić Marko
- Klimović Anđela
- Mijanović Jelena
- Novović Danila
- Pavićević Igor
- Perišić Mitar
- Petrović Kristina
- Petrović Petra
- Plamenac Marija
- Radoničić Paola
- Samardžić Luka
- Vorotović Jovana
- Vukšić Miloš
- Vulović Milan
4-e, odjeljenski starješina Svetlana Kikanović
- Nikola Beljkaš
- Nikolina Bojanić
- Nataša Bulajić
- Vladana Ćorović
- Sara Drakulović
- Milena Drašković
- Kristina Grandis
- Irina Grgurević
- Sara Grubačević
- Sonja Ivanović
- Iva Ivović
- Andrija Jovanović
- Vanja Kapetanović
- Uroš Knežević
- Marta Korom
- Mina Kovačević
- Anđela Krivokapić
- Polina Manina
- Ana Medojević
- Anja Memedovski
- Damjan Nikolić
- Jovana Perović
- Ljubomir Perović
- Anđela Petrović
- Igor Piper
- Iva Popović
- Milica Popović
- Marija Raičković
- Aleksandar Subotić
- Ivana Ševaljević
- Mia Vuković
- Dijana Vušović
4-m, odjeljenski starješina Aleksandra Jovanović
1. Brajković Ana
2. Bukumirić Maša
3. Bulajić Marija
4. Vukašinović Ivana
5. Vuković Bogdana
6. Vukčević Elena
7. Vujović Jovana
8. Dabetić Bojana
9. Davidović Jelena
10. Damjanović Petar
11. Delić Tamara
12. Dragišić Sara
13. Jesretić Marija
14. Kovačević Anja
15. Kovačević Una
16. Kustudić Anja
17. Lučić Nikolina
18. Marić Kristina
19. Marić Marija
20. Marović Anja
21. Odalović Monika
22. Prebiračević Ivona
23. Radošević Tamara
24. Rajković Anastasija
25. Spaić Teodora
26. Stamatović Veljko
27. Stanić Anđela
28. Tripinović Jovana
29. Trošović Ana
30. Ćeha Katarina
31. Cerović Jovana
32. Cerović Sofija
Defile maturanata kroz Stari Grad Kotor pozdravili su roditelji, profesori, brojni sugrađani i turisti koji su uživali u snazi i ljepoti ovih mladih ljudi koji su ponosno i smjelo koračali ulicama svoga grada. Ova generacija je emotivno brže sazrijevala, jer se našla pred velikim iskušenjima koje je cijelom svijetu donijela pandemija. Uprkos izolaciji i druženju pod maskama, nisu zaboravili na važnost druženja i susret sa ljudskim licem. Pokazali su to i ove noći. Njihovi osmjesi su govorili više od riječi. U njima su bili utkani mnogi đački doživljaji kako iz školskih klupa, tako i sa zabava, maskenbala i ekskurzije po Italiji.
Na maturskoj zabavi, koja je održana u hotelu Splendid u Bečićima, učenici su priredili prigodan program koji su započeli studentskom himnom Gaudeamus igitur.
U ime generacije prisutnima se obratila gimnazijalka Anja Đukanović:
“Poštovani gosti, dragi roditelji i profesori, generacijo,
Davno bješe prvi septembar 2019, ali baš je noćašnje veče pozvano za prisjećanje.
Ulazimo u školski amfiteatar, bojažljivo sjedamo na stolice. Vrat će se ukočiti od neprestanog i užurbanog okretanja, a cupkanjem nogu samo što ne probijemo pod, mi tek stasali srednjoškolci. Počinje prozivanje – oni čija su imena izgovorena kreću ka učionicama za svojim novim odjeljenskim starješinama, a usput zapinju i o tuđe, i o svoje noge.
Tako je proticalo to naše prvo polugodište, u traženju učionica, upoznavanju odjeljenja, profesora, gradiva, a pomalo i otkrivanju jednog novog sebe u jednom novom prostoru.
Sredinom marta te školske 2019/2020.godine – pandemiija uzima maha i bivamo primorani da nastavu pratimo od kuće, a tek što smo zapamtili raspored!
Lijepo je bilo probuditi se 15 minuta pred početak nastave. Počinje online čas. Iako sneni, raspričali smo se, nikako da pređemo na glavnu temu. Sve novo je zanimljivo, pa tako i ovo UČI DOMA. Profesori nas kritikuju, neki kroz smijeh, a neki ne tako zadovoljni šalama koje se zbijaju u simuliranom prostoru škole. Mnogo smo bili neozbiljni, mnogo smo se ulijenili, a samo smo bježali od stvarnosti koja nije bila po mjeri naših godina.Radovali smo se nestanku struje, jer se nastava prekida, a mi nastavljamo omiljeno jutarnje spavanje.
Odužila se ta online nastava, ko zna do kada ćemo ovako. Nedostaju nam lica ljudi. Kada se i vidimo, pod maskama smo, ko zna hoćemo li se i prepoznati kada ih skinemo?
Više nema vremena za preveliku priču, pale se brzo kamere na računarima, dijele ekrani, čas ne radi ovo, čas ne radi ono. Odrađujemo koliko se može…A kada padne noć, Diskord gori, aktivniji smo u deset sati uveče, nego u 8 sati ujutru, jer zaželjeli smo se jedni drugih, a od profesora se ne može doći do riječi u toku jutra. Otkrili su virtuelni prostor u kome se siti ispričaju sami sa sobom! A mi se naspavamo u neznanju šta nas sve čeka…
Dragi profesori, sada bismo vas slušali i duže od tih pola sata. Vrijednost ispredavanih lekcija o životu neprocjenjivo je veća od mehanički izmjerenog školskog časa. Bili ste očevici naših uspjeha i klonuća, pobjeda i poraza, ljubavi i razočaranja. Primjećivali ste zaljubljene poglede u hodnicima, čak i kada ih mi nismo bili svjesni. Pravili ste se da niste čuli kako je prošao petak veče, kada smo naredne sedmice doživljaje i događaje prepričavali previše glasno. Hrabrili ste nas da ne treba da se bojimo da stvari uzmemo u svoje ruke. Upućivali ste nas da naučimo prihvatati ono što ne možemo promjeniti. Isticali ste važnost strpljenja, koje ste uz nas i sami vježbali. Nekada ste nam i brisali suze, a češće bili saučesnici u našim osmjesima, baš kao i večeras.
Nadamo se da smo i mi vas učili kako da igrom (i stvarnom i virtuelnom) prevaziđemo jedan težak period cijelog svijeta. Tako smo zajednički pobjedili nevidljivog neprijatelja, a ekskurzijom po prelijepoj Italiji, kolijevci humanizma i renesanse, potvrdili radost preporođenih svjetskih putnika.
Dragi roditelji, hvala Vam što ste i večeras ovdje sa nama. Koliko god riječi da vam se uputi, ne može se opisati značaj vaših mjesta u našim životima. Sve ove godine našeg odrastanja, bili ste nam oslonac i podrška, sigurnost i utočište. Bodrili ste nas, i kudili, kada je to bilo neophodno. Učili nas prvim koracima, riječima, sa nama pisali domaće zadatke, slušali prve ljubavne jade, pravdali časove, nestrpljivo nas čekali kada se vraćamo iz grada…Vaša ljubav nas je snažila na svakom koraku. Završavaju vaše brige vezane za razdragane mlade ljude željne izlazaka i provoda, ali počinju neke nove.
Sada, kada se spremamo da započnemo svoje samostalne živote, kada se moramo sami boriti sa izazovima koje ovaj život donosi, negdje izvan topline vaših zagrljaja, sigurni smo da vam nije lako pustiti nas od sebe. A znate da i to morate! Mi se nadamo da ćemo uspjeti da vas učinimo ponosnima i da ćemo vam pokazati da možemo dalje, jer smo učili od najboljih.
Generacijo, ove četiri godine prošle su prebrzo. Vrijeme je pokazalo svoju nemilosrdnu ćud, a mi smo, duhom svoje mladosti, uspjeli da ga ispunimo najbolje što smo mogli. Iako nam je, u jednom periodu, bilo zabranjeno i da grlimo i da ljubimo, mi smo nastavili da volimo. Izleti, ekskurzija, školski maskenbali, neprospavani vikendi, pa čak i oni časovi čijih ishoda smo se bojali, dio su sjećanja koje svako od nas nosi u sebi.
Započinjemo neko novo poglavlje Knjige postojanja. Bitno je samo da zapamtimo da je život ono što od njega učinimo. Budite hrabri, ponosni, strpljivi, saosjećajni što više. Plačite kad vam se plače, radujte se i veselite se kad to osjećate. Emocionalno smo brzo sazrijevali, tako je moralo biti.Ne zaboravite na slobodu izražavanja osjećanja, važnost misli i svetost riječi!
A jednoga dana, za par godina, kada se budemo ponovo susretali i prepoznavali ljudska lica, vjerujem da ćemo jedni druge darivati osmjesima, vjerujem da ćemo stvarati nove uspomene, baš kao u srednjoškolskim danima.
Lijepo je otići, kada znaš da se imaš kome vratiti.
U ime ove generacije maturanata Gimnazije Kotor, Pomorske škole, Muzičke škole i Resursnog centra, zahvaljujem se svima prisutnima što su večeras sa nama i želim vam prijatnu zabavu!“
Nakon pozdravne riječi, učenici su se zanimljivim programom podsjetili prvog velikog zajedničkog druženja, ekskurzije po Italiji. Kompozicija „Od kada tebe volim“ u izvođenju gimnazijalca Nikole Vukšića, vrsnog matematičara i nadarenog muzičara, otvorila je putovanje kroz vrijeme. Na ovom putu ljubavi, sagovornici su mu bili učenici Anja Đukanović, Ina Radulović, Luka Lakčević, Luka Samardžić i Danil Zakoyan. Osjetio se dah Rima, Firence, Verone, Venecije…Mirisale su se ruže koje su naši momci nesebično darivali djevojkama na pjaci Navona. Modrina rijeke Arno i nestrpljivo čekanje autobusa upotpunila je pjesma hora o još jednom krugu oko Firence, i potrebi da taj put ljubavi bude najduži na svijetu. Vožnja gondolom kroz Veneciju kulminirala je riječima čuvene pjesme Laze Kostića „Santa Maria della salute“ i divljenjem naših učenika pred ovom veličanstvenom građevinom. Spojilo se naučeno, sa snagom doživljaja. Putovanje je čin kulture, a ljubav najjači motiv za putovanje. Sjećanje na lijepo i korisno provedeno vrijeme, probudilo je u svakom učeniku, roditelju i profesoru ono iskonsko, najčistije ljudsko osjećanje.
Ove noći, svaki Romeo je imao svoju Juliju, plesao sa njom uz bend „Crveno i crno“. Roditelji su se veselili sa svojom djecom i proslavljali jedan uspješno završen period njihovog školovanja.
Svim maturantima srećan i ispunjen dalji životni put želi kolektiv Gimnazije Kotor.
