Sve je počelo od susreta sa barokom. Raskoš, uzbuđenje, pokret, bogati detalji, nemir i burna osjećanja, neke su od odlika epohe o kojoj smo učili na časovima književnosti. Pružila nam se prilika da se sa barokom sretnemo i osjetimo njegove osobenosti u zavičajnom Perastu. U njemu je ova epoha tokom XVII i XVIII vijeka probudila kulturni, privredni, društveni i istorijski procvat. Odjeljenja 2.1 i 2.2 krenula su brodićem, 4. oktobra 2023. godine, u pratnji profesorica književnosti Sonje Golub-Klenak i Ljiljane Čolan, ne samo u posjetu jednom obližnjem mjestu, već i vremenu koje je na njega ostavilo neizbrisiv trag.
Prvo smo posjetili ostrvo Gospa od Škrpjela na kojem se nalaze istoimena rimokatolička crkva i muzej. Škrip ili škrpjel, kako ga zovu u Boki, znači hrid, odnosno morsku stijenu. Naši drugari iz razredasu nas uputili u legendu o nastanku ostrva, a vodič je kasnije obogatio naše znanje, još više. Prije nego što je ostrvo nastalo, na tom mjestu bilo je samo otvoreno more. Dva lokalna ribara, braća Mortešić, naišla su na stijenu i na njoj pronašla ikonu Presvete Bogorodice sa Isusom Hristom u naručju, 22. jula 1452. godine. Poklonili su je Perastu, ali je ikona ubrzo nestala. Kada su ponovo zaplovili morem, pronašli su ikonu na prvobitnom mjestu.
Vijest o čudu se ubrzo proširila, pa su odlučili da u znak zahvalnosti Presvetoj Bogorodici na tom mjestu sagrade crkvu. Međutim, prostor je bio previše mali za ovaj plan, pa su se zavjetovali da će poslije svakog putovanja baciti po koji kamen kako bi formirali vještačko ostrvo. Od tada, Gospa od Škrpjela postaje dom za molitve svim pomorcima iz Boke koji su odlazili na daleka putovanja.
Tradicija bacanja kamena aktuelna je i danas, zovese Fašinada. Mještani 22. jula tokom zalaska sunca dolaze brodovima i barkama i bacaju kamenje kako bi sačuvali ostrvo. Kada smo ušli u crkvu, dočekali su nas oslikani zidovi i svod, rad baroknog slikara iz Boke, Tripa Kokolje. Tu je i oltar, bogato okićen detaljima, na kojem sa nalazi čuvena ikona Bogorodice. Sama ikona i cijela crkva zrače osjećajem mistike i spokoja, ali bude i uzbuđenje i zapanjenost svojim dramatičnim scenama iz života Bogorodice. U muzeju je moguće vidjeti brojne istorijske predmete, poklone darivane ostrvu, oružje i amfore. Preko 2000 srebrnih zavjetnih pločica, koje su okačene po zidovima crkve, predstavlja poklonemornara koji su preživjeli neku nesreću na moru, i znak su zahvalnosti Gospi. Čuven je i goblen Peraštanke Jacinte Kunić, koja je 25 godina čekala mornara da se vrati sa broda, čekala i vezla. Koristila je zlatnu i srebrnu svilu, a kada joj je ponestalo materijala, vezla je nitima svoje kose. Da li se mornar vratio ili ne, nikada nećemo saznati. Jacinta je na kraju svoga rada ostala slijepa. Iz njenog talenta protkanog molitvama, nadom i ljubavlju, proizišao je nevjerovatan goblen koji je poklonila svetištu Gospa od Škrpjela.
Nakon posjete ostrvu, otišli smo u Muzej gradaPerasta, odnosno palatu Bujović. Vidjeli smo portrete slavnih peraških porodica oivičeneukrasnim okvirima karakterističnim za barok. Portreti kao da su i dalje pričali o prošlosti neke uzbudljive anegdote sa mora. Ipak, Bujovići, Balovići, Martinovići, Viskovići i drugi ostali su nepomični i nedorečeni, zauvijek zamrznuti u vremenu baroka. Dio priče ovih uglednih porodica približili li su nam vodiči koji su nas toplo primili, bili spremni da odgovore na sva naša pitanja i sa njima smo razmijenili ono što smo naučili o baroku. Naši drugari iz razreda ispričali su nešto o slavnim Zmajevićima, Andriji, Vicku i Matiji. Vidjeli smo i prvo izdanje ,,Osmana’’ iz 1826. godine, epa o kojem smo učili u školi. U muzeju se nalaze i zastave, hladno i vatreno oružje, uniforme, nošnja i oprema, makete brodova, navigacioni instrumenti, brodska oprema, alatke, diplome, pečati, kartografija, nakit, ikone, crteži… Vidjeli smo grbove čuvenih kazada koje su proslavile ime grada Perasta i dale mu glas, sačuvavši njegovu istoriju. Gledajući ručno ispisane sveske Peraštana i Peraštanki shvatili smo kako su nam ti ljudi iz prošlosti bliži nego što mislimo. Ponosno su gazili gdje i mi sad. Ljubav prema domovini, potreba da budu zapamćeni i ostave trag, kao i svakodnevne ljudske brige čine nas sličnima. Jedino što nas razdvaja jeste vrijeme. Kroz njega na kratko možemo putovati upravo ovakvim obilascima i posjetama znamenitostima grada.
Ovim izletom smo se bolje upoznali sa istorijom prostora koji nas okružuje, prepoznali naučeno gradivo u svemu što smo vidjeli i shvatili važnost očuvanja kulturne baštine. Tako smo otputovali na sami vrhunac slave Perasta.
Nina Vuković i Miloš Perović, II 1
Posjeta je sastavni dio programa i dodatne naatave iz predmeta CSBH jezik i književnost i realizuje se kao vid terenske nastave.
