U petak, 29.10.2023. održan je Festival ,,Dani nauke i inovacija u Kotoru” na kojem smo moji prijatelji i ja imali čast da učestvujemo. Bili smo vrijedni i dva sata smo radili bez prestanka, ali se na kraju sve isplatilo: mi smo se zabavili, a djeci smo uspjeli da namamimo osmjeh na lice i da ih ponešto i naučimo.
Prvi eksperiment bio je ,,Izdvajanje DNK iz banane’’, koji su prikazali Stefan Popović i Anja Vukotić iz III-1. Njihov posao nimalo nije bio lak, a evo šta Stefan kaže o njihovom eksperimentu: ,,Naš eksperiment bio je izdvajanje DNK iz banane. Prvi korak bio je da bananu usitnimo i izgnječimo kako bismo oslobodili ćelije iz ćelijskih zidova. Zatim smo napravili rastvor deterdženta u fiziološkom rastvoru i promiješali ga sa bananom. Deterdžent ima ulogu da rastvori ćelijsku membranu koja je lipidni dvosloj i da tako DNK pređe u rastvor. Zatim smo sve to procijedili i dobijeni rastvor stavili u epruvetu. Sipali smo 96%-tni etanol tako da on stoji na vrhu rastvora sa bananom. Nakon oko minut, DNK u vidu pjene se izdvaja i pluta na vrh epruvete. Mi smo izabrali baš banane zato što čovjek i banana dijele čak oko 50% genetičkog materijala. Našoj publici je bilo posebno interesantno da se iz banane, koja je svakodnevna namirnica, može izdvojiti DNK, jer njihova prva asocijacija na DNK je čovjek, genetika, a ne banana.’’
Drugi eksperiment bio je ,,Biljke kao indikatori pH vrijednosti’’, koji je prikazala moja grupa: Kristina Ivanović, Matija Grgurović i Vasilije Simonović iz II-2. Naš eksperiment bio je malo jednostavniji i raznobojniji, što je posebno privuklo pažnju naših malih gledalaca. Igrali smo se bojama tako što smo dokazivali da se sok crvenog kupusa može koristiti kao indikator pH vrijednosti rastvora. Prvo smo pripremili sok od crvenog kupusa i pet različitih rastvora: prvi rastvor sadržao je sok od limuna i vodu, drugi kašiku limuntusa i vodu, treći kašiku sode bikarbone i vodu, četvrti je bio sok od jabuke, a peti je bio rastvor NaOH. 8ml svakog rastvora sipali smo u posebne epruvete, a zatim smo im dodavali sok crvenog kupusa. Rastvori su mijenjali boju u zavisnosti od njihove kiselosti, odnosno baznosti, pa su rastvori 1 i 2 postali crveni (kiseli), rastvor 3 postao je plav (neutralan), a rastvori 4 i 5 postali su žuti (bazni). Kasnije smo eksperimentisali i međusobnim miješanjem dobijenih rastvora, što se djeci najviše dopalo. Sve ovo dešava se jer su ćelije crvenog kupusa bogate antocijanima, a mijenjaju boju u zavisnosti od pH rastvora. Naš zadatak omogućio nam je da pokažemo djeci da postoje i oni bezbjedni a zanimljivi eksperimenti, koji mogu da imaju primjenu i u svakodnevnom životu (npr. plivanje u zatvorenom bazenu i uticaj hlora na naše oči), a najzanimljiviji dio bio je da djeci damo priliku da pogode kako će se to koji rastvor promijeniti.
Treči eksperiment bio je ,,Uticaj toplote na vitamin C’’, koji su nam prikazale Kristina Kelemen iz II-1 i Laura Bilafer iz II-2. Ovaj eksperiment je definitivno malo zagrijao atmosferu u našoj prostoriji, a evo kako ga je opisala Kristina: ,,Cilj našeg zadatka bio je da dokažemo kako se kuvanjem limunovog soka gubi, uništava vitamin C. To smo dokazale tako što smo prvo u dvije epruvete sipale limunov profilterisani sok, pri čemu smo jednu epruvetu označile sa Z kao zagrijani a drugu N kao nezagrijani. Jednu smo zagrijale na vatri, a pored toga smo napravile rastvor kuvanog skroba, vode i joda koji je bio tamnoljubičaste-plavkaste boje. Nakon što se prva epruveta zagrijala, u nju, a i u ovu nezagrijanu epruvetu sipale smo malo manje od 5ml prije pomenutog rastvora. Vrlo brzo moglo se primijetiti da je sok od limuna u zagrijanoj epruveti promijenio boju u plavu, a u nezagrijanoj je ostao potpuno iste boje, što je dokaz nedostatka vitamina C iz soka u prvoj, zagrijanoj epruveti. Djeci je bilo veoma zanimljivo da posmatraju proces zagrijavanja epruvete i sam proces mijenjanja boje, a nama je bilo posebno drago što smo uspjele da im ukažemo i na važnost unosa vitamina C u naš organizam svakodnevnom ishranom.’’
Pored svih ovih eksperimenata, dokaza i prije svega raznih boja, najbitnije što ostaje jesu sjećanja koja smo svi zajedno stekli. Naši gosti, mali i veliki, sigurno će pamtiti ovaj dan, a mi kao učesnici pamtićemo ga još više. Naš dolazak, priprema radne površine i upoznavanja, bili su najljepši momenti ovog dana. Pomogli smo jedni drugima, međusobno podijelili neka nova saznanja i osmjehe i tako postali mala složna ekipa. Zahvaljujemo se i našim mentorkama, prof. Aleksandri Jovanović i prof.Fikreti Adrović, bez kojih ovaj dan ne bi bio tako čaroban i nezaboravan kao što je bio.
Izvještaj propremili:
Kristina Ivanović (2-2) uz pomoć svih ostalih članova ekipe za biologiju:
Stefan Popović (3-1), Anja Vukotić (3-1), Matija Grgurović (2-2), Vasilije Simonović (2-2), Laura Bilafer (2-2) i Kristina Kelemen (2-1).
