Tokom dvodnevnog izleta koji je trajao od 10. do 11. maja 2024, učenici drugog
razreda opšte Gimnazije, ekonomskog i medicinskog smjera, posjetili su drevne
gradove hrvatskog primorja – Trogir, Šibenik i Split. Krenuli smo ka ovim hrvatskim
biserima tek pošto je svanulo, u 6h ujutro, praćeni povjetarcem i mirisom mora.
Naša posjeta započela je u Trogiru, gradiću smještenom na malom ostrvu,
zaustavljenom u vremenu, gdje prošlost šapuće kroz svaki kamen čuvajući duh
proteklih vjekova. Trogir, grad čije su ulice tijesno povezane slavnom istorijom,
dočekao nas je svojim srednjovekovnim šarmom. Na svakom uglu, čekalo nas je
novo otkriće – kamene kuće sa prozorima okruženim cvijećem, stari trgovi, sakriveni
dvori i zeleni vrtovi, natkriljeni. Iznad se širi plavetno nebo, a ispred grada još
plavetnije more. Vidjeli smo i Srce Trogira, njegovu veličanstvenu Katedralu svetog
Lovre, čiji portal, remek-djelo majstora Radovana, blista kao dragulj iz prošlosti.
Reljefi na vratima, u savršenoj harmoniji, pričaju priče iz Biblije, dok detalji oživljavaju
svece, životinje i biljke s nevjerovatnom preciznošću. Svaki isklesani lik djelovao je
kao da može da iskorači iz kamena i oživi pred našim očima. Majstor Radovan, kroz
svoje vješto rukovanje dlijetom, ostavio je neizbrisiv trag na ovom blagu arhitekture.
Ovaj portal nije samo ulaz u crkvu, već i portal u svijet umjetnosti i duhovnosti, u kom
se ogleda duša Trogira. S morske strane, grad štiti tvrđava Kamerlengo
Nakon Trogira, uputili smo se ka Šibeniku. Smješten u zaklonjenom zalivu, gdje
se rijeka Krka uliva u more, Šibenik je grad koji je sačuvao svoju dušu uprkos
izazovima vremena. Njegove uske ulice popločane kamenom, vode nas kroz lavirint
istorije, gdje se svaka fasada i svaki ugao čine kao stranice stare knjige. Kuće sa
krovovima od crvenih crjepova, uske stepenice kojima se penje ka zidinama i ka četiri
tvrđave, male trgovine, čine atmosferu pravog primorskog grada. Na vrhu brežuljka,
iznad grada, uzdiže se katedrala svetog Jakova, čuveno remek-djelo Juraja
Dalmatinca. Ova katedrala, građena u potpunosti od kamena, bez upotrebe maltera,
pored toga što predstavlja čudo arhitekture, svjedoči o umijeću i strpljenju onih koji su
je stvarali. Svaki kamen pažljivo je uklesan i postavljen, stvarajući strukturu koja
odiše elegancijom i trajnošću. Najprepoznatljiviji element katedrale su kamena lica
isklesana na apsidama. Prikazano je sedamdeset jedno lice, vjerovatno portreti
stvarnih ljudi – stanovnika Šibenika iz vremena izgradnje katedrale. Svako je
jedinstveno, sa izrazima koji variraju od ozbiljnih i zamišljenih do nasmijanih i vedrih,
pokazujući bogatstvo ljudskih emocija i karaktera. Katedrala čuva sjećanja na ljude
koji su živjeli i voljeli u ovom gradu. Njena gradnja trajala je decenijama, uz
angažovanje mnogih generacija majstora i radnika, odražavajući duh zajedništva i
predanosti. Tokom vjekova, ova katedrala preživjela je mnoge izazove, uključujući
ratove i prirodne nepogode, ali je uvijek ostala čvrsta, kao svjedok neuništive snage
vjere i umjetnosti. Šibenik nije samo grad istorije, već i prirodne ljepote. Okružen je
netaknutom prirodom, nacionalnim parkovima i kristalno čistim morem. Dobili smo
utisak da priroda otkriva svoju najljepšu stranu u ovom gradu, stvarajući osjećaj
spokoja i povezanosti sa čovjekom. Zlatne niti zalaska sunca ostavile su nas bez
daha, a u njima smo uživali šetajući kalelargom, dugačkim šetalištem, simbolom ovog
prelijepog dalmatinskog grada. Male prodavnice sa suvenirima, tradicionalnim
proizvodima i lokalnim delikatesima nude bogatstvo boja i mirisa, dok se gosti
smjenjuju na terasama kafića i restorana, uživajući u mirisima svježe pripremljenih
specijaliteta.
Sljedećeg jutra smo nastavili putovanje prema Splitu, već prepuni utisaka. Split,
grad koji diše duhom prošlosti i živi ritmom sadašnjosti, prostire se duž sunčane
jadranske obale, okružen planinama i morem. Najveći utisak na nas je ostavila
čuvena Dioklecijanova palata, monumentalna građevina koja je vječni svjedok slavne
prošlosti i carskog sjaja. Izgrađena krajem 3. i početkom 4. vijeka za vrijeme rimskog
cara Dioklecijana, ova palata predstavlja jedan od najimpresivnijih i najbolje očuvanih
spomenika rimskog graditeljstva na svijetu. Kada zakoračimo kroz Zlatna vrata,
ulazimo u svijet antičke umjetnosti graditeljstva. U samom srcu palate nalazi se
Peristil, centralni trg koji je nekada bio mjesto gdje je car Dioklecijan primao
posjetioce. Sa svih strana okružen elegantnim stubovima, Peristil danas odjekuje
klapskom pjesmom koju smo imali prilike da čujemo, dok bijeli kamen blista pod
suncem. Ovaj prostor danas služi kao pozornica za kulturne događaje, koncerte i
ritualne performanse, pružajući jedinstveni spoj antičke i savremene atmosfere.
Dioklecijanov mauzolej, izgrađen kao posljednje počivalište cara, preuređen je u
Katedralu svetog Duje, jednu od najstarijih katedrala na svijetu. Sa svojim okruglim
oblikom i grandioznom kupolom, katedrala stoji kao simbol trajnosti i duhovnosti.
Unutar njenih zidina, gdje su nekada počivali posmrtni ostaci cara, danas se nalaze
relikvije svetog Duje, zaštitnika Splita. Podzemni prostori Dioklecijanove palate,
poznati kao podrumi, predstavljaju čudesan lavirint hodnika i dvorana. Nekada
korišćeni kao skladišta i službeni prostori, ovi podrumi sada pružaju uvid u umješnost
rimskih inženjera. Kameni svodovi i hodnici sa svojim hladnim i vlažnim zidovima,
stvaraju zagonetnu atmosferu, čuvajući tajne prošlih vremena. Prostrane ulice,
nekada ukrašene mermernim stubovima i raskošnim kipovima, danas su dom
živopisnim trgovinama, restoranima i kafićima. Svaki korak vodi nas dublje u prošlost,
kroz hodnike koji odišu tajanstvenom istorijom i bogatom kulturnom baštinom.
Šetajući Splitom naišli smo na statue Grgura Ninskog i Marka Marulića. Statua
Grgura Ninskog, djelo čuvenog vajara Ivana Meštrovića, uzdiže se iznad Splita kao
simbol borbe za očuvanje hrvatskog jezika i identiteta. Ova impresivna bronzana
figura, visoka gotovo devet metara, prikazuje srednjovekovnog biskupa Grgura
Ninskog, koji je bio poznat po svom zalaganju za upotrebu narodnog jezika u liturgiji,
umjesto latinskog. On je prikazan u svešteničkoj odori, s podignutom desnom rukom
u kojoj drži knjigu, simbol mudrosti i znanja. Vjeruje se da dodirivanje njegovog
velikog nožnog prsta donosi sreću, pa smo i mi doprinijeli tome da taj dio statue bude
još sjajniji i bolje ispoliran od naših dodira. Ispod statue Marka Marulića, oca hrvatske
književnosti, osjetili smo duh renesanse o kojoj smo učili u školi, inspirisani da
njegujemo kulturu i umjetnost, kao što je to on činio vjekovima prije nas.
Nakon obilaska Splita došao je kraj našoj dvodnevnoj avanturi koju nismo htjeli da
privedemo kraju. Ovi dani na hrvatskom primorju ostavili su dubok trag u našim
srcima, ispunjeni pričama, osmjesima, druženjem i divljenjem prema prošlosti. Bili su
i prilika da se međusobno bolje upoznamo, ali i zbližimo sa profesorima uz pjesmu i
smijeh. Upoznali smo se sa Dalmacijom, podnebljem gdje se duša susreće sa
vječnim, gdje se priroda otkriva u svom punom sjaju, budeći u nama radost i
oduševljenje. Vratili smo se kući puni utisaka i znanja, bogatiji za jedno iskustvo, sa
živim slikama koje svjedoče o ljepotama Trogira, Šibenika i Splita.
Nina Vuković, 2.1
